Operacija:grad 2008 je niz događanja koji sažima zajedničko djelovanje zagrebačke nezavisne kulturne scene na poljima kulturne produkcije, urbanog razvoja, prostorne politike, kulturne politike i građanske participacije. Ulaz na sva događanja je besplatan. Pročitajte više...
U sklopu programa Operacije:grad objavljene su dvije publikacije: Priručnik za život u neoliberalnoj stvarnosti i newsletter konferencije Poprišta neoliberalizma (na engleskom jeziku). Obje publikacije možete preuzeti u pdf formatu, a na ovoj stranici dostupni su tekstovi iz publikacija prevedeni na hrvatski jezik u html formatu. Predstavljanje Priručnika za život u neoliberalnoj stvarnosti održat će se u utorak 16.12. u 20 sati u književnom klubu Booksa.
OPERACIJA:GRAD - Priručnik za život u neoliberalnoj stvarnosti, pdf
The colourful apartment buildings of Tirana, by davduf
Edi Rama na svom je predavanju (subota 6.12.) osvjetlio je razvoj grada i njegovo promišljanje iz jednog sasvim drugog kuta - pozicije vlasti. Ovo u pravilu znači isticanje postignuća, pozitivnih rezultata i uspješnih politika. Ipak, Edi Rama, kao gradonačelnik i političar koji se, kako sam kaže, na tom mjestu našao slučajno, uspio je dati i nešto više…
Jedan je moment Raminog izlaganja posebno zanimljiv iz perspektive problema koji su bili u fokusu konferencije.
Pad režima u Albaniji, kao najizoliranijoj i najsiromašnijoj zemlji realnog socijalizma donio je najbrutalniju varijantu procesa kojeg su iskusile sve postsocijalističke zemlje. Javni prostor, javna dobra, solidarnost, kolektiv i sve ostalo što ima veze sa zajedničkim, društvenim, političkim postalo je simbol tiranije starog režima kojeg je potrebno uništiti. Javni prostor je postao ničija zemlja, a njegovo privatno okupiranje ili uništavanje samorazumljiv čin slobode. Neposredno nakon promjene vlasti masovno su paljene škole, vrtići i državna poljoprivredna dobra. Iz Tirane su u samo nekoliko godina nakon 1989. nestali svi parkovi i zelenilo pa čak i obale rijeke.
Jedan od najpoznatijih odgovora Ramine administracije na ovakvo stanje bilo je bojanje fasada u nemoguće boje. I čini se da je upalilo. Boje su postale centralna politička tema.
Brian Holmes, Poprišta neoliberalizma, D.C. Kino Mosor, 6.12.
Čemu služi grad? Odgovor neoliberalnog urbanizma na ovo pitanje iznimno je dosljedan: grad je živi stroj za maksimiziranje povrata na ulaganja. Mahnita gentrifikacija atraktivnih gradskih četvrti u posljednjem desetljeću i napuhivanje balona tržišta nekretnina koje je uslijedilo daju najočitiju ilustraciju ovog primarnog pravila. Iza scene transnacionalizacija emisija gradskih obveznica sve se više koristi za prikupljanje kapitala za infrastrukturu buma tržišta nekretnina, otvaranje unosnih financijskih tržišta i rekonfiguraciju veza između gradske i nacionalne uprave. Ova dva procesa podređena su trećem fenomenu, velikoj premiji neoliberalnog urbanizma: instalaciji postmodernih proizvodnih pogona, bilo da se radi o prvoj ligi globalnih korporativnih sjedišta i pripadajućih servisa ili o manjim ali također profitabilnim draguljima kreditno financirane luksuzne potrošnje (shopping centri, turističkih četvrti, franšiznih butika). Pod snažnim pritiskom prema totalnom makeoveru, lice gradova diljem svijeta se promijenilo od ranih 1980ih, ne samo kako bi se uklopilo u neku estetsku normu, kako se često nagađa, već prije svega u skladu s instrumentarijem koji leži u pozadini, unificiranim skupom proizvodnih i regulatornih procedura. Rezultat ove tri povezane transformacije možemo nazvati mega-gentrifikacija: u potpunosti novo, globalno povezano urbano područje koje udovoljava potrebama i željama sve homogenijih svjetskih elita.
Pročitajte cijeli tekst Briana Holmesa - Megagentrification, pripremljen za konferenciju Poprišta neoliberalizma.
Audio zapis predavanja održanog na konferenciji poslušajte ovdje
Panel Odmetnute arhitektonske prakse, Poprišta neoliberalizma, D.C. Kino Mosor, 6.12.
U ovom tekstu dajemo kratki pregled i audio zapise izlaganja na tri panela održana na konferenciji u subotu 6.12.
Panel “Odmetnute arhitektonske prakse” ubuhvatio je prezentacije većeg broja mlađih arhitekata - praktičara i teoretičara - i stručnih inicijativa iz bivše Jugoslavije. Prezentirani su urbani fenomeni i aktivnosti po pojedinim gradovima: ilegalna gradnja, devastacije i manjak planiranja u Crnoj Gori (Tatjana Rajić, Expeditio, Kotor); zapušteni javni prostori i privremena zauzimanja bivših vojnih kompleksa u Puli (Emil Jurcan, Pulska grupa); nedostatak regulacije i urbana patologija Prištine (Florina Jerliu, Sveučilište u Prištini); graditeljski kaos i neformalni razvoj grada (Ana Džokić, Dubravka Sekulić); planerske tendencije u Zagrebu prikazane u izložbi Grad gradi Grad (Dafne Berc, Analog); urbane promjene u posljeratnom Sarajevu (Armina Pilav); želje i nastojanja na kojima se temelje neoliberalne prostorne promjene u Hrvatskoj: profit/sigurnost/image/komfor (Dinko Peračić).
Među najzanimljvijim komentarima na ove prezentacije svakako je onaj ljubljanskog arhitekta Andreja Prelovšeka. U postjugoslavenskim društvima je, smatra on, sektor prostornog planiranja najdezintegriraniji podsistem u društvu.
Iako je panel “Semantika novog kapitalizma” bio primarno usmjeren na propitivanje jezika kojeg proizvodi neoliberalni kapitalizam, rasprava se dotakla mnogih aspekata neoliberalizma i urbanih promjena.
Mirko Petrić (Likovna akademija, Split) istakao je kako je potrebno podrobnije promotriti aktere i mreže hrvatskog neoliberalizma. Ti ljudi izgledaju kao neoliberali, grade kuće kao neoliberali, no oni su nešto sasvim drugo. To su mreže formirane u socijalizmu, mreže primordijalnih, koruptivnih odnosa. Ono što je u Hrvatskoj potrebno je ona vrsta civilnog društva koja se može suprotsraviti tim mrežama.
Sabine Bitter i Helmut Weber prezentirali su nekoliko svojih umjetničkih projekata koji se u raznim dijelovima svijeta, od Caracasa do Vancouvera, bave pitanjima stanovanja, gentrifikacije i neformalne arhitekture.
Ani Vaseva (kazališna redateljica) prezentirala je situaciju u Bugarskoj vezanu za devastaciju i otimanje javnog prostora. U Bugarskoj se, kako je navela, s jedne strane događa najveći boom građevinskog sektora, a s druge dolazi do masovnog iseljavanja stanovništva zbog previsokih cijena nekretnina.
Maroje Mrduljaš poantirao je da se većina današnje kritike arhitekture temelji na kritici tipologije, pa se tako shopping centri smatraju a priori lošom arhitekturom. Međutim arhitektura je, smatra on, dobra ako su arhitekti spremni investirati u nove imaginarije i uvjeriti investitore u drugačija rješenja. U tome simislu i shopping centar može biti kritička arhitektura.
Zoran Pantelić (Kuda.org) osvrnuo se na situaciju u Vojvodini i posebno Novom Sadu. U ovoj se multikulturalnoj srpskoj pokrajini događa monokulturalizacija, a većina gradnje svodi se na gradnju trgovačkih centara i crkava.
Srdjan Jovanović Weiss (Sveučilište u Pennsylvaniji) osvrnuo se na pojam balkanizacije kojim se bavio tijekom projekta Lost Highway Expedition zaključivši kako je taj pojam potrebno rekonceptualizirati i lišiti ga negativnog značenja.
Panel “Borbe protiv neobuzdanog kapitala” dao je pregled različitih praksi suprotstavljanja dominaciji logike kapitala u urbanom razvoju postsocijalističkih gradova.
Dimitry Vorobyev (Centar za nezavisna društvena istraživanja, Petrograd) predstavio je situaciju u Petrogradu vezano za prostorne promjene i urbane pokrete koji se tim promjenama suprotstavljaju. Sankt Petersburg se s jedne strane predstavlja kao kulturni glavni grad Rusije, a s druge strane gradska vlast pogoduje bezočnom uništavanju njegovog kulturnog identiteta. Javni prostori se privatiziraju i posvuda se grade elitne rezidencijalne zone. Pokreta koji pružaju otpor ovim trendovima ima mnogo, no većina njih je fokusirana na jedan specifični problem. Ipak, urbanizam je u tom gradu postao značajna politička tema.
Blaž Križnik (sociolog i arhitekt, Ljubljana) dao je nekoliko komentara vezanih za urbane borbe. Prvo, urbani pokreti, smatra on, nisu vezani za postsocijalizam već za tranziciju. Drugo, u suvremenim transformacijama gradova iznimno je bitna simbolika rekonstrukcije “zapuštenih” dijelova grada. Ovo je najčešća retorika kojom gradske vlasti legitimiraju gradnju. Treće, iako se obično vjeruje da su urbane borbe emancipacijski pokreti, to ne mora uvijek biti tako. Mnoge lokalne zajednice transformaciju grada ne shvaćaju kao prijetnju, već kao priliku za zaradu. Na kraju se osvrnuo na prilike u Ljubljani. U tom se gradu od dolaska nove gradske vlasti pojavilo više građanskih inicijativa nego ikad prije, što mnogo govori o načinu vladanja.
Doina Petrescu (University of Sheffield) predstavila je situaciju u Rumunjskoj u kojoj je, prema njenom mišljenju, nakon pada socijalizma došlo do slabljenja osjećaja za javno, zajedničko. Nestala je svaka ideja kolektivnog djelovanja i grada kao zajednice. Ključno je pitanje, zaključuje ona, kako ponovno uvesti kolaborativne prakse i što tu može učiniti arhitektura i urbanizam.
Tomislav Medak i Teodor Celakoski ukratko su predstavili razvoj i djelovanje zagrebačke inicijative Pravo na grad, koja se primarno razvila iz nastojanja nezavisne kulturne scene i organizacija mladih za rješavanjem prostornih problema ovih sektora. Zagovaračko djelovanje o ovom polju inicijativu je ubrzo dovelo do šireg problema: prostornog razvoja, korupcije i klijentelizma. U posljednjih nekoliko godina kampanja se fokusirala na planiranu devastaciju Cvjetnog trga kao simboličkog mjesta otimanja javnog prostora i manjka participacije građana okupivši široku multidisciplinarnu platformu i široku potporu građana.
Keller Easterling, Poprišta neoliberalizma, D.C. Kino Mosor, 6.12.
U svom ekspozeu Keller Easterling ponudila je spektar strategija angažiranog djelovanja koje ne ulaze u sferu ‘pravih priča’ - objašnjenja situacija i legitimacija za djelovanje koji su transparentni, samoopravdani, neupitno pravični i dominantni - priča koje slijede poznate očekivane, pojednostavljene, antagonističko-binarne narative, priče kod kojih “naša očekivanja ispravnih tehnika i teritorija za političko djelovanje postavljaju možda i najznačajnija ograničenja aktivizmu”.
Te ‘krive priče’, upitne strategije djelovanja, djelovanje iz upitnih pozicija - kao što je pozicija podređenosti i snishodljivosti arhitekture prema moći - omogućuju proširenje repertoara progresivnih gesti. Među te ‘krive priče’ ubrajaju se, primjerice, zatvorenici iz Kunderine pripovijetke “Šala” koji, primorani na štafetnu utrku protiv zatvorskih čuvara, trče najsporije moguće sokoleći se pritom međusobno kao da trče ozbiljnu utrku.
“Arhitektura može pridonijeti nastanku mnogih krivih priča i neteoretiziranih događaja potrebnih da se odmijene uvriježeni oblici konfliktnog aktivizma i proširi polje djelovanja van institucionaliziranog (pa čak i zaštitničkog) političkog teritorija granica, poprišta i barikada.”
Prvi popodnevni panel bio je usmjeren na pitanje urbanih antagonizama u neoliberalnim društvima.
Paul Stubbs (Ekonomski institut, Zagreb) istakao je kako interpretiranjem Hrvatske kao neoliberalne države gubimo mogućnost spoznaje. Kada je riječ o aktivizmu, u Hrvatskoj se, smatra on može promatrati proces NGO-izacije, projektizacije i birokratizacije scene koja je s ulica prešla u urede. Ipak, današnje okolnosti proizvele su i nove tipove aktivizma koji je usmjeren na nove teme - stvaranje novih javnih prostora i autonomnih zona.
Gal Kirn (politički aktivist i istraživač na Jan Van Eyck Academy) ukazao je na najnovije trendove u Amsterdamu, gradu koji je do kraja osamdesetih godina bio najotvoreniji prema skvotiranju. U posljednjih nekoliko godina u u tom se gradu pojavio novi poslovni model koji, koristeći slične metode kao i skvoteri, suzbija bespravno naseljavanje napuštenih prostora: antisquatting. Kompanije koje se bave ovim poslom iznajmljuju napuštene prostore po niskim cijenama. Stanari koji unajmljuju prostor u zamjenu za nisku cijenu odustaju od svih prava koja pripadaju podstanarima. Na taj se način prostori čuvaju od skvotera za potencijalne investitore.
Daniel Chavez (urugvajski antropolog, stručnjak za latinoameričku politiku i urbane pokrete) je ukratko predstavio praksu participativnog lokalnog budžetiranja koja se razvila u latinskoj Americi kao jedna od alternativa dominantnoj neoliberalnoj politici. Kako je zaključio Chavez iz iskustva latinske Amerike, mnogo radikalnih ideja dobro funkcionira na lokalnoj razini, no mnoge od njih se pretvaraju u formalnost kad ljevica dođe na vlast na nacionalnoj razini.
Gerald Raunig (filozof i teoretičar umjetnosti, European Institute for Progressive Cultural Policy, Beč)razmotrio je dva primjera urbane borbe u polju queer aktivizma. S jedne strane queer festivali održani posljednjih godina u Beogradu, Sarajevu, Moskvi i Vašavi koji su izazvali kontraprosvjede religijskih fanatika i radikalne desnice i završili brutalnim nasiljem. S druge strane, na zapadu, gdje su se gay parade pretvorile u turističke komercijalne atrakcije, posve lišene političkog značenja, u posljednje se vrijeme sve se češće pojavljuju prosvjedi članova LGBT zajednice protiv te komercijalizacije. U oba slučaja imamo veliku vidljivost, no u jednom je ona opasna ali nužna, a u drugom komercijalna i depolitizirana.
Audio zapis panela “Urbani sukobi i javna imaginacija” poslušajte ovdje
Panel - Neoliberalni način upravljanja i urbani razvoj
Vedran Mimica (arhitekt, direktor Berlage instituta) predstavio je djelovanje Berlage instituta istakao kako je jedini način da razumijemo grad taj da razumijemo sile koje ga oblikuju. Za to je potrebno novo znanje o arhitekturi.
Miran Gajšek, Načelnih Oodjela za prostorno planiranje Grada Ljubljane istakao je kako je u Sloveniji tijekom 90ih godina u potpunosti dominirala neoloberalna politika. Tako nije postojalo čak ni ministarstvo koje bi bilo zaduženo za prostorno planiranje. Smatralo se naime kako u tržišnoj ekonomiji nema potrebe za planiranjem. Gajšek međutim smatra kako država itekako mora planirati, jer ukoliko ne planira, netko drugi će planirati umjesto nje. Trenutna kriza i novi državni intervencionizam koji je iz nje proizašao će, smatra on, nužno dovesti do uspostave novih institucija zaduženih za planiranje. Država ne može sanirati banke stihijski, drži on.
Saša Poljanec-Borić (znanstvena suradnica na Institutu Ivo Pilar) konstatirala je kako danas u Hrvatskoj ne postoji ništa neoliberalno. Hrvatska ima retardirani kapitalizam. Riječ je o kapitalizmu koji ne traži profit nego rentu. Takav kapitalizam prirodno je usmjeren na osvajanje prostora. On međutim ne proizvodi razvoj nego samo nekontrolirani rast.
Boris Buden u predavanju se osvrnuo na odnos sloma socijalizma krajem osamdesetih i desekularizacije koja se gotovo istovremeno desila diljem svijeta. Ako želimo razumjeti religijsku renesansu do koje je došlo posljednjih godina moramo pogledati postsocijalistička društva. Postsocijalizam je, smatra on, stanje u kojem se sve smatra oslobođenim. Religija doživljava svoj comming out iz privatne u javnu sferu, deprivatizacija religije. No bog sada želi više nego što je imao ikad prije. Proturječje koje iz toga proizlazi dobro se vidi na primjeru plana izgradnje “Duhovnog prstena Grada Splita” (plana izgradnje 16 crkava na rubovima Splita). U ovom se slučaju javni prostor privatzira i ustupa crkvi. Ovo nije samo desekularizacija, nego antisekularizacija, smatra Buden.
Ines Weizman u svom se predavanju pozabavila transformacijom istočnonjemačkih gradova nakon pada Berlinskog zida. Predratne građanske kuće koje su bile posve zapuštene, a nerijetko i srušene, posve su obnovljene i uređene, a te se transformacije prikazuju u svim turističkim vodičima u obliku “before and after”. Te transformacije, smatra ona, ne predstavljaju samo prostorne promjene već i ideologiju. Na kraju je predstavila primjer jednog od posljednjih socijalističkih planskih naselja izgrađenih u DDR-u: Leipzig - Grünau. Gradnja tog naselja započela je u razdoblju kad je Leipzig patio od manjka stammbenog fonda. Međutim, u trenutku kad je završeno, granica prema zapadu je otvorena i u roku od samo nekoliko mjeseci cijela istočna Njemačka se suočila sa značajnim viškom stambenog prostora (fenomen nazvan “povlačenje gradova”). Leipzig - Grünau je ostao poluprazan. Tijekom 90ih su vlasti na razne načine pokušavale odgovoriti na ovaj problem: prvo izgradnjom shopping centara, a potom i rušenjem.
Audio zapis predavanja Ines Weizman poslušajte ovdje
Prvi panel, o razmjerima neoliberalizma, pokušao je dati odgovor na pitanje na kojim razinama se događaju neoliberalne intervencije.
Brian Holmes se osvrnuo na činjenicu da je grad, pa čak i mai glavni grad poput Zagreba uključen u globalni neoliberalni kapitalizam, što ga sve više odvaja od njegovog neposrednog okruženja.
Jochen Becker (pokretač BüroBert, Berlin) je ponudio nekoliko primjera gradova takozvanog “juga” u kojima se razvio neformalni, divlji urbanizam često podržan, pa čak i potican od strane vlasti. Lagos u Nigeriji, gdje vlasi otovreno apeliraju na građane da se sami pobrinu za komunalne usluge; Istanbul, gdje vlast u nemogućnosti stambenog zbrinjavanja stanovništva legalizira bespravnu gradnju te Beogradskog sluma Gazela čije romsko stanovništvo svoju egzistenciju temelji na reciklaži.
Audio zapis panela Razmjeri neoliberalizma poslušajte ovdje
Jason Hackworth u svom je predavanju ponudio 3 strategije za suprotstavljanje neoliberalizmu kao “najuspješnijoj ideologiji u povijesti” od strane akademske javnosti. Prvo, odvajanje neoliberalizma od društvenih pokreta za koje je vezan i od kojih dobiva popularnost iako u osnovi nema veze s njima (kao što je evangelistička zajednica). Drugo, destabilizacija neoliberalizma: ova se ideologija uvijek predstavlja kao nužnost temeljena na pretpostavci promašaja vlasti/države (government failure) i njene nesposobnosti da rješava određene probleme. Ove premise do sada nitko nije ozbiljno doveo u pitanje. Treće, konfrontiranje odnosa u kojem agencije za procjenu boniteta sve više preuzimaju kontrolu nad gradovima koji svoje projekte financiraju izdavanjem obveznica.
Audio zapis predavanja Jasona Hackwortha poslušajte ovdje
Drugi panel bio je usmjeren na specifičnu situaciju neoliberalizma u istočnoj Europi, postsocijalizmu.
Boyan Manchev (filozof i teoretičar kulture, Pariz/Sofija) pozabavio se reklamama koje, naročito u istočnoeuropskim gradovima, zauzimaju svaku slobodnu javnu površinu. Tako se suvremeni neoliberalni grad pretvara u medij. On postaje televizija osiguravajući “totalni pristup ljudskom mozgu”. Grad se depolitizira, neutralizira i reducira se mogućnost različitih načina života.
Artemy Magun (aktivni član petrogradske grupe “Chto Delat” i nastavnik političke filozofije na Europskom sveučilištu u Petrogradu) predstavio je kontradikcije neoliberalizma suvremene Rusije. U Rusiji, smatra on, u mnogočemu vidimo potpunu suprotnost zapadnom neoliberalizmu. Neoliberalizam je s jedne strane dominantni diskurs vladajuće elite, a s druge nitko ne dira u korumpiranu i neučinkovitu administraciju.
Stefan Nowotny (filozof, European Institute for Progressive Cultural Policy) konstatirao je kako je postsocijalizam poprilično neprecizan koncept. Prvo, on miješa ideologiju socijalizma i njegovo povijesno značenje. Nadalje, njega se identificira s istočnom Europom iako se mnoge zemlje izvan istočne Europe, pa čak i one na zapadu može gledati kao postsocijalističke. Konačno, postavlja se pitanje tko su članovi postsocijalističkih društava - jesu li to primjerice Romi koji su emigirali iz istočne Europe? Nowotny zaključuje kako je postsocijalizam prije svega neoliberalni koncept.
Audio zapis panela Neoliberalizam na kušnji postsocijalističkih društava poslušajte ovdje
Zbog kašnjenja aviona, predavanje Keller Easterling održat će se sutra, u subotu 6.12. u 11 sati. Večeras u 20 sati održat će se predavanje Ines Weizman.
Neil Smith, Poprišta neoliberalizma, 4.12., D.C. Kino Mosor
Neil Smith pokušao je ocrtati neoliberalizam i trenutnu krizu kroz nekoliko argumenata.
Prvo, nasuprot shvaćanju liberalizma kao ljevice, neoliberalizam je primarno konzervativni pokret. Povratak načelima slobodnog tržišta nakon propasti kejnzijanske paradigme u sedamdesetim godinama dvadesetog stoljeća značio je povratak tradiciji.
Drugo, neoliberalizam je danas prošao svoj vrhunac. Tome je pridonijelo nekoliko faktora: (1) azijska kriza krajem devedesetih koja je dovela u pitanje stabilnost slobodnog tržišta; (2) antiglobalistički pokret koji je među prvima doveo u pitanje neoliberalnu ideologiju; (3) rat u iraku koji je pokazao potpunu nekompetentnost američke političke elite; (4) ekonomska kriza koja je rezultat krize hipotekarnih kredita u SAD-u. Međutim, pogrešno je vjerovati kako je neoliberalizam ideologija poslovnog sektora. On je prije svega, smatra Smith, državni projekt - projekt izbacivanja države iz društvene reprodukcije. Neoliberalizam je danas mrtav, ali je i dalje dominantan, zaključuje Smith.
Treće, trenutna ekonomska kriza nije samo kriza neoliberalizma. To je kriza kapitalizma, kriza društva. U tome smislu, ona se razlikuje kako od krize 70ih tako i od velike krize s početka dvadesetog stoljeća. To je kriza koja će proizvesti nešto novo.
Četvrto, kako je tvrdio Henri Levebvre, urbanizacija je danas zamijenila industrijalizaciju kao predvodnik razvoja kapitalizma. Ono što danas doživljavamo jest simptom ove zamjene. Današnja kriza je potekla upravo od nekretnina. To je kriza gradnje grada.
Peto, pokret Pravo na grad koji je formiran diljem Sjedinjenih država, ali i šire, predstavlja priliku za formiranje ozbiljne alternative kapitalizmu. Promišljanje takve alternative tijekom neoliberalne ere postalo je posve nezamislivo.
Jučer je u Društvenom centru Kino Mosor održan je okrugli stol Implozija ljevice, politika kulture i eksperimenti društvenosti.
Kako je iz dnevne političke arene nestala ljevica? Jesu li socijalna pravda, kritika ideologije, internacionalizam bespovratno svedeni na političku marginu i retoričke figure? Što je u tom evakuiranom prostoru domet civilno-drustvenog i socio-kulturnog djelovanja?
To su neka od polazišnih pitanja okruglog stola “Implozija ljevice, politika kulture i eksperimenti društvenosti” na koja su jučer u Društvenom centru “Kino Mosor” diskutirali debatanti Boris Bakal, Boris Buden, Jasenka Kodrnja, Aldo Milohnić, Igor Toševski, Miha Zadnikar i publika. Počeci implozije ljevice na jugoslavenskim prostorima detektirani su u ranijem periodu završetka socijalističke industrijske modernizacije u sedamdesetima/osamdesetima, problemima društva da transformira ekonomski prema uključivanju znanja i kulture u proizvodnu sferu te nemoći ljevice da spoznajno integrira tu politčko-ekonomsku transformaciju.
Gubljenje te političko-ekonomske perspektive, koja je realno bila fundirana i u dokidanju političke ekonomije iz nastavnih programa, imalo je za posljedicu da je paralelno s osnivanjem novih država početkom devedesetih - prešutno i bez prilike za javno odlučivanje - plebiscitarno provedena promjena društvenog sistema, da je političko-stranačka arena danas bazirana na tehnokratsko-menadžerskoj logici, da više nije moguće razlučiti socijalnu retoriku stranaka desnog i lijevog predznaka. Poantu tog povijesnog luka od socijalizma do neoliberalizma Boris Buden je sažeo kao prelazak od iluzije besklasnog društva do klasa bez iluzije društva.
Do subote 6. prosinca teoretičari, stručnjaci i aktivisti, među kojima su Jason Hackworth, Brian Holmes, Keller Easterling i Boris Buden, pokušat će dati odgovore na ključna pitanja razvoja gradova u hrvatskom i drugim postsocijalističkim društvima koji sve više dolaze pod pritisak neoliberalnih politika i prekomjerne eksploatacije prostora.
Dalibor Martinis: Zagrebački projekt socijalne stanogradnje (za ptice) - Ogledno naselje A/F01-24. Fotografija: Boris Cvjetanović
U maksimirskom parku pored velike pozornice do nedjelje 7.12. možete pogledati Ogledno naselje A/F01-24 Zagrebačkog projekta socijalne stanogradnje (za ptice), instalaciju Dalibora Martinisa.
Projekt čini naselje logorskog tipa od 144 (4×36) tipske kućice dimenzija 12×15×30 cm. Naselje je projektirano modularno i može se povećavati u skladu s potrebama zagrebačke ptičje populacije. Sve su kućice jednake kako bi se izbjeglo društveno raslojavanje. Prostorna matrica oglednog naselja A/F01-24 potiče stanovnike na društvenu suradnju. Sve kućice su s pogledom, imaju okrugli otvor i sletnu gredicu, a premazane su vodootpornom bojom.
Večeras u 19:30 u Društvenom centru Kino Mosor, u sklopu otvorenja izložbe Grad gradi Grad premijerno će nastupiti Zagrebački zbor pritužbi. Riječ je zagrebačkoj inačici projekta Complaints Choir umjetnika Tellervo Kalleinen i Olivera Kochta-Kalleinen, koji je posljednjih nekoliko godina postao popularan diljem svijeta. Građani Zagreba su bili pozvani da se potuže na sve što žele i da o svojim pritužbama pjevaju naglas. Kroz višetjednu radionicu uz pomoć glazbenice Lidije Dokuzović ove su pritužbe oblikovane u impresivnu zborsku pjesmu.
Drugi nastup zbora održat će se već sutra u 17:30 u auli Glavnog kolodvora.
Suprematistička kompozicija br.1, Crno na sivom, 2008., umjetnička intervencija u javnom prostoru Trga bana Josipa Jelačića, prijedlog. Autorica: Kristina Leko, ak. slikarica grafičarka M.A.
Poetska umjetnička intervencija u javnom prostoru spriječena je lobiranjem poslovnih subjekata. Kome pripada javni prostor? Dajte svoje mišljenje!
Intervencija u javnom prostoru Kristine Leko “Suprematistička kompozicija br.1, Crno na sivom” trebala je biti testno postavljena na tri dana na Trgu bana Jelačića od 1.12. Međutim, lobiranje poslovnih subjekata bilo je jače od slobode umjetničkog izražavanja, marketinški interesi jači od preporuka i suglasnosti gradskih vlasti. Neki misle da će svijet propasti ako logotip banke nestane s trga na 72 sata.
Ova poetska umjetnička akcija na suvremeni način priziva suprematizam, avangardni umjetnički pravac s početka 20. stoljeća, geometrijsko nepredmetno slikarstvo koje se bavilo afirmacijom duhovnog u umjetnosti
Prekrivajući crnim oznake materijalnog i ekonomskog napretka, intervencija ima konotacije nasilnog brisanja, cenzure, smrti te time želi prolaznike u ovo blagdansko vrijeme potaknuti na pozitivno razmišljanje o prolaznosti života, na afirmaciju nematerijalnih vrijednosti i relativizacije onih materijalnih.
Mislite li da poslovni subjekti imaju pravo zakinuti prolaznika za doživljaj umjetničkog djela? Što mislite, kome pripada javni prostor? Znate li tko njime raspolaže? Jesmo li demokratski odlućili da radije gledamo znakove tvrtki nego arhitektonsku baštinu? Vaš odgovor na ovaj ili slična pitanja važan je korak u demokratskom raspolaganju javnim prostorima. Svoje komentare ostavite na suprematizamnatrgu.kristinaleko.net
“Grad gradi Grad” - naziv je dokumentacijske izložbe o zagrebačkom urbanizmu koja će se otvoriti u utorak 2.12. u 19 sati u Društvenom centru Kino Mosor uz nastup prvog Zagrebačkog zbora pritužbi.
Ova edukativna izložba dat će kritičku usporedbu dva modela planiranja koja su u posljednjih nekoliko desetljeća obilježila Zagreb: socijalističkog i suvremenog. Iako su oprečni u pristupu, ova dva modela imaju jednu zajedničku osobinu: Zagreb se i nekad i danas znao razvijati igraditi prije svega na livadama..
Cilj izložbe nije davanje objektivnog znanstvenog prikaza već otvaranje rasprave o urbanizmu. Kako je konstatirao Marko Sančanin iz Platforme 9,81, jedan od autora izložbe, “Zagrebački urbanizam je kapitulirao!” Do toga je došlo - smatra on - ne samo zbog pogrešaka u proceduri ili loših projekata, nego prvenstveno jer su urbanisti odustali od razgovora o gradu, od suprotstavljanja stavova, od urbanog pregovaranja različitih interesa kao i zbog nedostatka profesionalne nezavisnosti urbanističke struke prema političkim i financijskim moćnicima.
Grad gradi Grad je rezultat suradnje udruga Platforma 9,81 i Analog.
Izložba će biti otvorena do nedjelje, 7.12.
* * *
Danas vam donosimo i tri teksta koji su temom vezani za sadržaj izložbe Grad gradi grad.
U srijedu 26.11. u Zvonimirovoj ulici postavljena je instalacija Mladena Stilinovića “Za Marie-Antoinette ‘68, 2008.”
Nije lijepo bacati kruh. Nije. Nije lijepo bacati kolače. Nije. Ali nisam siguran. Nije lijepo bacati kamenje. To baš nisam siguran. Ali što je taj mali cinizam prema cinizmu vlasti? Ništa, baš ništa. Možda može nekoga malo naljutiti ili razveseliti. Možda…
Svečanom dodjelom diploma u klubu Mama, u nedjelju u 16 sati će završiti radionica kriminala, politike i poduzetništva “Dodiplomsko obrazovanje“, rad Siniše Labrovića.
Tijekom šestodnevne radionice polaznici su imali priliku iz prve ruke steći znanja i vještine rukovanja oružjem, krađe, šverca, podmićivanja, krivotvorenja, dilanja droge, hakiranja te ophođenja u kriminalnim krugovima. Možda se neki od diplomanata odluče i za karijeru…
U sklopu umjetničkih u javnom prostoru na Cvjetnom trgu danas je gotovo dvije stotine plaćenih statista demonstriralo protiv divljeg neoliberalnog kapitalizma. Riječ je o akciji “Aplauz!” umjetnika Nemanje Cvijanovića.
“Propitujući društvo u tranziciji projekt Aplauz! nastoji dotaknuti anomalije društvenih odnosa, građanskih prava i obveza metodom izravne komunikacije s građanima kroz medij akcije.”, rekao je Cvijanović i naglasio da “od promjene ekonomskog sistema nije zabilježena niti jedna bitnija manifestacija usmjerena protiv dominantne politike divljeg neoliberalnog kapitalizma.”
Da je akcija bila uspješna pokazao je ne samo broj građana koji su prosvjedovali, već i njihovo aktivno sudjelovanje. Voditelj demonstranata, umjetnik Igor Grubić, iskazao je zadovoljstvo činjenicom da su, kako je akcija odmicala, statisti sve češće spontano osmišljavali vlastite parole. “Njihove parole kao što su: ‘Hoćemo božićnice!’ ili ‘Veće penzije!’, pokazuju da građani nisu u potpunosti potpali pod klimu letargične pasivnosti, kako se uobičajeno smatra.”, istakao je Grubić.
Pozivamo vas i na druge umjetničke intervencije i projekte ovog vikenda: Škart i tri vezilje će na tri različite lokacije vesti slike i poruke na zidne krpe, prema zamislima građana; Marko Pašalić vas vodi na turističku turu, razgledavanje znamenitih građevinskih puduhvata koji oplemenjuju Zagreb; Dalibor Martinis u subotu u parku Maksimir otvara prvi Zagrebački projekt socijalne stanogradnje za ptice; Lina Rica je pripremila razglednice na koje možete intervenirati i poslati im kome god želite.
Nemanja Cvijanović je za petak u podne na Cvjetnom trgu priredio veliki prosvjed protiv divljeg kapitalizma i potrošačkog društva. Ali ne brinite, ne morate se izložiti. Plaćeni prosvjednici obavit će stvar umjesto vas! Pročitajte više
Škart i tri vezilje tri će dana na tri različite lokacije vesti slike i poruke, i to onako kako ih vi zamislite i izložite / nacrtate. Pročitajte više
Marko Pašalić vas vodi na spektakularnu turističku turu Zagrebom. Razgledajte i upoznajte znamenite građevinske puduhvate koji oplemenjuju naš grad. U subotu, nedjelju, ponedjeljak i utorak. Pročitajte više
Lina Rica pripremila je razlgednice na koje možete intervenirati i poslati im kome god želite. Među različitim razglednicama Zagreba nude se i prikazi lokacije Cvjetni prolaz koje se, nakon intervencija, šalju na adrese privatnog investitora i gradonačelnika grada Zagreba. Pročitajte više
Za vrijeme izvedbe predstave “Zašto ne odete do gradonačelnika?” - predstave koja u duhu forum teatra računa na interakciju publike s izvođačima - u predstavu se u jednom trenutku uključio i Duško Ljuština odglumivši samoga sebe.
U predstavi je uprizorena tipična situacija na koju nailaze organizacije nezavisne kulture: udruga djeluje u atraktivnom gradskom prostoru u centru grada, no bez pismenog dopuštenja grada. Jednog dana pred ulazom stoji zaštitar i obaviještava voditeljicu udruge da ne može ući u prostor. Novi vlasnik ga je dobio na natječaju i za koji dan će tamo otvoriti teretanu.
Sljedeća scena odvija se u Gradskom uredu za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada i ubrzo doznajemo kako su pročelnik tog ureda i vlasnik novootvorene teretane bliski prijatelji…
U četvrtak počinje međunarodna konferencija Poprišta neoliberalizma.
“
U srijedu 26.11. u Zvonimirovoj ulici postavljena je instalacija Mladena Stilinovića “Za Marie-Antoinette ‘68, 2008.”
Svečanom dodjelom diploma u klubu Mama, u nedjelju u 16 sati će završiti radionica kriminala, politike i poduzetništva “
U sklopu umjetničkih u javnom prostoru na Cvjetnom trgu danas je gotovo dvije stotine plaćenih statista demonstriralo protiv divljeg neoliberalnog kapitalizma. Riječ je o akciji “Aplauz!” umjetnika Nemanje Cvijanovića.
Nemanja Cvijanović je za petak u podne na Cvjetnom trgu priredio veliki prosvjed protiv divljeg kapitalizma i potrošačkog društva. Ali ne brinite, ne morate se izložiti. Plaćeni prosvjednici obavit će stvar umjesto vas! 
Za vrijeme izvedbe predstave “